Banner
°°° VAŠE POVJERENJE°°°°° NAŠA JE NAGRADA°°°
Banner
ZADNJE POSTAVITE SLIKE
nove slike.jpg
SRCEM ZA MODRIČU
Banner
Benutzer : 5770
Beiträge : 440
Weblinks : 16
Wir haben 21 Gäste online

PRIČE I LEGENDA


Svako mjesto ima svoju istorijsku priču, ali i priču protkanu raznim legendama. O odnosu istorijskog i mitskog, specifičnostima nastanka pojedinih mjesta, o znamenitostima i poznatim osobama koje poštuju tradiciju, o površnom tumačenju prošlosti, o komercijalizaciji vjere i mnogo čemu drugome.
Prepričavanje priči o strašnim događajima koji su se zbivali u Koprivni i okolnim zaseocima, ali i izvan njih. Mnoge ( istinite ) su se legende zbile na obroncima Trebave, a neke od njih se pamte i dan danas. I Koprivnski žitelji koji vjekovima nastanjuje Trebavsko podrucije ima čime da se pohvali i predstavi javnosti, ako ni zbog čega drugog, tada iz prostog razloga da se ne zaboravi!
Na ovoj stranici pisat će legende koje znam i imam zapisane iz raznih zapisa, ako neko zna za one koje nisu navedene, neka nam slobodno pošalje mailom,pismom ili na bilo koji drugi način , mi smo Vam unaprijed zahvalni.

« Dugujemo to precima i da ostavimo u nasleđe potomcima! »

Joomla "wookie mp3 player 1.0 plugin" by Sebastian Unterberg

 


Ljudi i njihove vrline



Najpoznatiji Koprivljanin je bio Milan Jelić (1956-2007), čovjek velikog ugleda, izuzetnih intelektualnih i organizacionih sposobnosti. Postizao je zapažene rezultate radeći u privredi, politici, sportu... Bio je uspješan direktor Rafinerije ulja u Modriči i na kraju života predsjednik Republike Srpske.
Najzaslužniji za izgradnju prve crkve u Koprivni (1874) bio je knez Stajo Stajić (1835-1883) koji je poklonio i zemljište za gradnju crkve. Ostao je bez nogu do koljena, robijajući okovan u vodi turskog zatvora, jer je sagradio crkvu suprotno odobrenju turskih vlasti, nije je ukopao u zemlju, kakvo je bilo odobrenje. Doživio je da vidi izgrađenu crkvu.
Najstarije ime, predsjednika Crkveno-školskog odbora u Koprivni, je Luka Todorović, koji je u isto vrijeme bio i knez u selu.
Najstarije sačuvano svjedočanstvo četvrtog razreda Srpske osnovne škole u Koprivni nosi ime Miloša L. Todorovića (1892-1957) sa datumom 18. juna 1906. godine.
Najpoznatiji samouki slikar u Koprivni bio Marković, Radoslav. Period 1970-90.
Najpoznatiji umjetnik - slikar, rođen u Koprivni, je Kristijan Kreković (1901-1985), sin Roke šumara iz Like. Studirao je u Beču i Parizu, bio član francuskog Društva likovnih umjetnika. Objavljena je u Parizu njegova serija razglednica, među kojima su i motivi, - stare bosanske kuće, pastirica iz Bosne. Umro je u Palma de Majorci, gdje se nalazi njegova znamenita galerija.
Najugledniji zemljoradnik u Koprivni, bio je Uroš Lazić (1904-1974).
Najbolji majstor zidar, tesar i stolar u prvoj polovini 20. vijeka bio je Đorđa Despotović, (1884). Radio je na izgradnji škole u Koprivni 1927. i pokazao da se razumije u građevinske nacrte i projekte.
Najbogatiji trgovac u Koprivni bio je Branko Lazić (1895-1941).
Najpoznatiji samouki univerzalni majstor bio je Despotović, (Janka) Petar, (1912).
Najpoznatiji barjaktar u svadbama, kao i kočijaš u Koprivni bio je Spasoje Petrović - Lepir (1914).
Najznačajniji predsjednik FK ,,Partizan“ u Koprivni bio je Lazić Ljubomir (1925).
Najbolji trener FK ,,Partizan“ u Koprivni bio je Trivić Stevo (1950).
Najbolji igrač FK ,,Partizan“ bio je Despotović Radivoje Glazer (1937).
Najstarija imena ljudi zabilježena u crkvenom Domovniku u Koprivni su - Simeun (Jovan) Lazić (1790-1890), Stajo Duronjić (1803-1894), Risto Vuković (1803-1899), Nikolija Nedić (1803-1899).
Najdugovječniji Koprivljani bili su - Simeun (Jovana) Lazić (1790-1890). Po priči predaka čitav život čuvao je koze Stajo Stajić (1803-1894.). Lazar Damjanović (1806-1906), Dušan Milićević (1896-1990), Maruša Lazić supruga Milovana (1904-2003), Zdravko Gvozdenović (1909-2003) i Boja Despotović (1911.-2008),Milan Vasić (1896.-1997.), Jevtić Anka (1898.-1998), Vasiljević Milutin (1910.-2000),Ruža Maksimović (1911.-2007), Banović Vaso (1911.-2000.), Savo Tubonjić (1914.-2002), Savka Kuzmanović (1913.-2003.), Božo Despotović (1905.-2007.). Radi nedostatka podataka evidencija je nepotpuna.
Najjači ili među najjačima u Koprivni bio je Bogdan Vidović (Tomić) (1907). Jedne prilike, da bi žandari mogli sa autom proći cestom, Bogdan je zakrenuo puna volujska kola hrastovih pragova, tako što je kola na zadnjem kraju rukama uhvatio za rastok, rastavio od zemlje i zakrenuo na ivicu ceste. Pretpostavlja se da je podignuta težina kola bila od 300-500 kg. Bogdan je sam nosio hrastov prag dvojac za prugu normalnog kolosijeka, čija težina iznosi 220 kg. Najbolji bacač kamena s ramena u Koprivni bio je Svetozar T. Vasiljević (1929) na proslavi VI Proleterske brigade u Tuzli 1953.Osvojio je prvo mjesto u BIH, a za nagradu dobio bijelu „ATLET“ majicu.
Najviše kilometara pješice prešao je Boško Čočić, (1901). došao je pješke u Koprivnu iz Francuske.
Najviše kilometara bos po snijegu, o Sv. Savi prešao je Stevo Vasiljević (Knežević), (1921), došavši sa Duge Njive kući, dužina staze 13-15 km.
Najviše knjiga, 350 u Koprivni, pročitao je Pavle Stevanović (1920). Podatke dao Slobodan Stevanović.
Najveću ribu, soma, ulovio je u rijeci Bosni 1927. Mirko Simikić - Boker, (1905).
Najviše djece - 17 izrodio je bračni par Risto Jakovljević (1892) i Ruža (1897) iz Brgule, matične knjige Vranjak. Najviše rođene muške djece 9 sinova imao je Radovan Milićević (1900) Matične knjige Koprivna.
Najviše žena, tri sa kojima je istovremeno živio u svom domaćinstvu, imao je Spasoje Đurić Šain koncem prve polovine XX vijeka.Podatke dala Ruža Maksimović.
Poznati samouki violinista bio je Stanko Stanimirović Rupa rođen u Koprivni. Njegova majka Petruša takođe je svirala violinu.
Najvredniji domaćin u Koprivni, zaseok Trebava, sa sigurnošću se može reći da je bio Simeun (Save) Lukića (1883).
On je prilikom diobe od oca, na tal dobio malo veću drvenu kacu. U toj kaci on je sa ženom stanovao - noćevao umjesto kuće, izvesno vrijeme dok nije izgradio kakvu- takvu kućicu. U kasnijem periodu, radeći vredno, kupio je veću površinu zemlje, izgradio kuću i zgrade i postao jedan od bogatijih domaćina u ovom kraju.
Najljepši rukopis imao je Stanko Matić (1889). Služio je Austro-ugarsku vojsku u I svjetskom ratu i usled lijepog rukopisa zapažen od komande, postaje pisar u komandi divizije. Ispričao Nedo Lukić.
Najveću kuću u Koprivni izgradio je Branko Lazić 1933. godine.
Najhumaniji i jedinstven gest u Koprivni uradila je Jelica Jevtić, Dragina supruga, 1928. Jelica je za života izrazila želju i zadužila porodicu, tako da će po njenoj želji sva novčana sredstva, darovana od prisutnih na dan njene sahrane, dodijeliti djeci poginulih boraca. Želja je od strane porodice ispunjena, a boračka organizacija Opštine Modriča posmrtno je dodjelila plaketu u znak zahvalnosti plemenitoj majci Jelici.
Najaktivniji društveno-politički radnik i privrednik u Koprivni bio je Slavko M. Despotović (1928).
Najviše je doprinio izgradnji zaseoka Trebave u periodu poslije II svjetskograta Boško Kuzmanović ( 1929).
Najljepša djevojka, kako se pričalo, u Koprivni bila je Joka (Luke) Vidović (1914) udata za Branka P. Kostadinovića.
Priča se, da ako Joka ne dođe na igranku, da se toga dana igranka ne održi. Ispričao Stojan Vidović Vrućac.
Najviše volova na izoru 80 pari imali su braća Risto (1883) i Aleksa (1886) u Koprivni u periodu prve polovine 20. vieka. Izor je kada domaćin na selu ima veći broj pari volova, pa višak daje domaćinu koji nema volujsku zapregu. Domaćin koji prima volove iste drži kod sebe, hrani i obrađuje svoj posjed na vremenski period po pogodbi; bez naknade ili sa određenom naknadom po pogodbi. Po isteku ugovora vlasnik vraća svoje volove, ili produžava ponovo neki vremenski period. Ispričao Boško Kuzmanović.
Najduži period, kao skeledžija u Koprivni, proveo je Živko M. Vidović (1916). Najbolji i najpovjerljiviji konobar, koji je odabran da služi Tita prilikom boravka 30 dana u Bugojnu (BIH) bio je Mišić, Dušana Milorad. Podatke dao sin Branko.
Najhrabriji borac - partizan bio je Vojin (Blagoja) Lukić, Koprivna - Trebava (1921). Poginuo je 1945. braneći bolnicu u Dvorovima kod Bijeljine. Ispričao Nedo Lukić.
Najveću hrabrost u jedinici četnika u Koprivni, izveo je Novak Vidović (1921) koji je 1942. sam preko skele u Podnovlju zarobio 12 domobrana i predao u štab jedinice u Koprivnu.
Najveću hrabrost u četničkim borbama na odbrani sela Koprivne, pokazao je Stevo Despotović (1918) u toku II svjetskog rata.
Najveći podvig u ratu izveli su četnici Koprivne i Kožuha, opkoljeni od partizanskih jedinica 18. januara 1945. u kuli Gradačac. Oni su 19. januara na Bogojavljanje poslije pola noći, pomoću vojničkih opasača, spustili se sa velike visine tvrđavske kule i spasli svoje živote. Simo Jevtić učesnik tog događaja, presluživao je, slavio 19. januar u znak spasa i sjećanja.
Najpoznatiji i najbolji furundžija za kućne i pušničke furune bio je Grujo Grujić (1983). Period rada prva polovina 20. vijeka. Po pamćenju Ljube Lazića.
Najljepše uspomene dobrog učitelja u Koprivni ostavio je Miloš Božanović iz Trbuka - Ozren.
Najangažovaniji enigmata, koji je ušao u Leksikon srpskih enigmata je Duško (Branka) Lazić, (1934), stalno naseljen u Beogradu. Svoje radove objavljivao je u mnogim listovima kao Balkan mozaik, Bravo, Večernje novosti, Ekspres politika, Enigma vjesti, Enigmatika, Eureka, Iks, Kvisko, Marbo, Marbo plus i još mnogim drugim listovima i časopisima.
Najpoznatiji i jedini stalni igrač državne klasne lutrije od njenog osnivanja poslije I svjetskog rata, pa do II svjetskog rata i do kraja svog života bio je Dragutin Nedić, (1895), očekivao je premiju koju nikad nije dobio. Po kazivanju Srete Lazića.
Najpoznatiji amater glumac, komičar po seoskim priredbama bio je Zjalić, (Ostoje) Milorad. Period druga polovina II vijeka.
Najniži rastom čovjek u Koprivni bio je Todor (Todorić) Čakarević, (1890).
Najgnusniji zločin, - čovjek ispečen na ražnju, doživio je Andrija Andrić iz Male Rijeke (nepoznata godina rođenja i godina događaja). Andriju su eškije, razbojnici, da bi iznudili dukate, pekli na ražnju. Kuća Andrije nalazila se na mjestu vikendice Milutina Stevanovića. Ispričala Cvijeta Pavlović, Stevanović, (1923).
Najneobičniji dobronamjerni savjet dao je Pero (Riste) Lazić (1855-1930) svome unuku Urošu (1904). Pero je savjetovao Uroša da posjećuje svaki pazarni (pijačni) dan u Modriči, neovisno da li za to imao potrebe ili ne. Taj dan će uvijek nekoga prijatelja - poznanika sresti, novoga upoznati, nešto novo saznati, korisno naučiti. Ispričao Anđelko Lazić.
Najduži period crkveni pojac - pjevčik u Koprivni, krajem prve polovine 20. vijeka, bio je Stojan Cvijanović Tešanić (1905). Stojan je imao vrlo lijep glas, rukopis, a znao je i staro crkveno pismo. Poslije 1945. vodio je analfabetske tečajeve i obučavao nepismene u Trebavi.
Najviše promjena naziva svoje države doživio je Koprivljanin Sreto Lazić, koji danas živi u jedanaestoj državi, iako je stalno živio u okviru granica prvobitne države u kojoj je rođen 24.4.1929. Redoslijed naziva tih država na bivšem jugoslovenskom prostoru je: Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca (1.12.1918), Kraljevina Jugoslavija (3.10.1929), Nezavisna država Hrvatska (10.04.1941), Demokratska Federativna Jugoslavija (29.11.1943), Federativna Narodna Republika Jugoslavija (29.11.1945), Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija (februar 1974), Republika Bosna i Hercegovina (april 1992), Bosna i Hercegovina (Dejtonska) 21.11.1995), Savezna Republika Jugoslavija (27.4.1992), Državna zajednica Srbija i Crna Gora (2003), Republika Srbija (2006).
 

Joomla "wookie mp3 player 1.0 plugin" by Sebastian Unterberg
 
Weitere Beiträge...
GRADIMO KOPRIVNU
Banner
Banner
ŠVICARSKA - BOSNA
Banner
Banner
Banner
STATISTIKA
1305239
DanasDanas468
JučeJuče574
Ova SedmicaOva Sedmica2806
Ovaj MjesecOvaj Mjesec11338
UkupnoUkupno1305239