Banner
°°° VAŠE POVJERENJE°°°°° NAŠA JE NAGRADA°°°
Banner
ZADNJE POSTAVITE SLIKE
nove slike.jpg
SRCEM ZA MODRIČU
Banner
Benutzer : 5770
Beiträge : 444
Weblinks : 16
Wir haben 73 Gäste online

VJERA-OBIČAJI



Šta je vjera?


Vjera je tvrdo čekanje onoga čemu se nadamo, i dokazivanje onoga što ne vidimo ali osjećamo.Vjerujem, jer postoji Bog, i postojim ja i svjet oko mene, Verujem jer sam živi dio jednog čudesnog svijeta koji je izronio iz Vječnosti, unesen u beskraj i kreće se ka Vječnosti.Vjerujem, jer imam živu razumnu dušu, čija će suština ne može svesti ni objasniti ničim od svega sto postoji u vidljivom svijetu. Misao je brža od svijetlosti, šira od Vasione, prodornija od munje. A duša i misao dar su šovijeku od Boga.

Vjerujem, jer svijet je prožet viječnim Moralnim Zakonom Božijim, zakonom sklada, proporcija i reda. Taj zakon je: U Vasioni poredak, u prirodi sklad a u svakom čovijeku urođeni Zakon Dobra.

Vjerujem, jer u ovom svijetu sve ima svoj početak. Nauka broji godine Suncu, Zemlji i Mjesecu, Zvijezdama i cijeloj Vasioni. Sve je znači počelo, sve ima svoj Prvi Dan, sve je stvoreno. A Tvorac svega je sam Bog, i može biti samo Bog a ne bilo kakav slučaj. Svijet i čovijek delo su Svesmisla i Skalada - Boga.

Vjerujem, jer je Spasitelj Gospod nas Isus Hristos došao u svijet, čekan vjekovima, predskazan Svetim Prorocima, pa je Njegovo rođenje od Duha Svetoga i Marije Djeve, Njegova propovjed, Njegova golgotska smrt i Njegovo Vaskrsenje iz mrtvih, ispunjene obećanja i ostvarenje plana Božijeg zamisla o spasenju svijeta i posustaloga čoveka.

OBIČAJI


Nema naroda bez običaja, bez obzira u kom kraju svijeta živi. Svako selo, svaki kraj, svaka oblast, svaki narod, imaju svoje običaje. Neki običaji pripadaju samo užem kraju, neki zahvataju čitave oblasti jedne zemlje, a neki običaji su istovetni kod različitih naroda.

Velike seobe naroda kroz vjekove, osvajački pohodi raznih naroda, vjekovna ropstva i mnogobrojni ratovi, a ujedno praćeno i voljnim i nevoljnim mješanjem krvi, učinili su da su se i narodi i njihovi običaji prilično izmešali.

Malo je naroda koji su imali toliko seoba kao Srpski narod. Od dolaska na Balkansko poluostrvo prije mnogo vjekova pa sve do seoba u poslednjoj deceniji HH vijeka, pritisnuti raznim nevoljama, Srbi su se selili iz jednog kraja zemlje u drugi. Oni su u svojim seobama pored mnogih kućnih potrepština nosili i svoje običaje.

Mnogo je običaja koji su kroz vjekovnu upotrebu osvećeni u Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Za svaki praznik vezani su određeni običaji. Pođimo redom.

Joomla "wookie mp3 player 1.0 plugin" by Sebastian Unterberg



O tradiciji i običajima Koprivne







Božić, Uskrs i Krsna slava, su u selu najveći pravoslavni srpski praznici, a ostali tokom godine su od manjeg značaja.
U Koprivni se kaže Božić i Božićni sveci, a slave se tri dana. U svece spada i Tucindan, Badnjica, Mali Božić, Krstov dan, i Bogojavljenje, i svi su u sklopu Božićnih svetkovina.
Božićnim pokladama i postom počinju pripreme i radosti za doček Božića. Božićni post traje šest sedmica, 42 dana, a poklade su uvijek istog dana i datuma. Postovi su uvedeni kao posebno poštovanje preme nekom značajnom svecu.
Jedan od tradicionalnih običaja koji se održavaju uz Božićni post su koledarice, grupe mještana, uvijek neparnog broja, sa podijeljenim ulogama za svakog pojedinca. Predstavlja se cura i djever, koji imaju zaduženje da sakupljaj novac, zatim baba koja sakuplja kuđelju, brašno, meso, djed koji se sakuplja rakiju, jarac koji sakuplja so, i mačak koji sakuplja slaninu. Povorka ima dva pjevača, a ostali su pomoćnici. Cura i djever su u novom odijelu, a ostali u starom i pocijepanom. Često su muškarci obučeni u ženska odijela. U koledarice se prijavljuju osobe sklone šalama, a zavisno od uloge maskiraju lica. U povorci se javljaju oponašajući glasove životinja, - bleče, mjauču, laju, kukuriču. Koledarice ne smiju biti tačno prebrojane. Zato jedan broj ne ulazi u kuću. Postoje koledarske pjesme.
Koledo domaćine, otvori nam bjele dvore, i šarene ključanice, evo idu kolede, krave ti se istelile, ovce ti se izjagnjile, čele ti se izrojile. Neki od bivših koledara su, - Petar Duronjić, Vukašinović Marko, Jovan, Branko, Milan i Vaso Banovići, Stanko Lazarević, Vaso, Dušan, Bogdan i Đorđo Todorović, Branko Kostadinović, Danko i Obrad Damjanović - Mikić, Nedeljko i Boško Đurić, Petar Vukašinović, Staniša Tomić, Nikola Krstić i Luka Damjanović.

Uloge

Cura, - Branko Banović i Staniša Tomić
Djever, - Danko Damjanović
Zvonce nosio, - Vaso Banović
Djed, - Stanko Lazarević, Luka Damjanović
Baba, - Milan Banović, Bogdan Todorović
Mačak, - Jovan Banović, Nikola Krstić
Miš, - Radoje i Radovan Banović

Podatke dao Vukašinović Marko Leksin (1922.), a period događanja je između dva svetska rata. Posle 1945.g. koledarski običaji ređe su održavani.
Tucindan je dva dana prije Božića. Veruje se da je ime dobio po tome, jer se taj dan tuče/kolje prase za pečenicu i peče na ražnju. Ražanj se stavlja na račvasto kolje u razmaku 1,5-2m. Ispod njega loži se vatra. Ražanj se okreće prema vatri da se prase bolje peče.
Na Tucindan po narodnim verovanjima, ne smiju se tući djeca, da ne bi dobili čireve po telu.
Badnji dan - badnjica Sve je spremno za Božić i počinje praznično raspoloženje. Prije izlaska sunca muškarci idu u šumu i sjeku šušnjar i badnjak. Prije sječe nazove se Bog. Tada se odabire tanji rastić sa dosta lista. Vrh badnjaka sa listom odvaja se od stabla i nosi u kuću. Po dolasku kući badnjak se prislanja uz kuću. Na Badnje veče Badnjak se unosi u kuću i stavlja na ognjište. Poslije badnjaka domaćin unosi svežu slamu u sobu. Majka kvoče kao kvočka i baca po slami orahe, ljeljke, suvo voće, a djeca oponašajući piliće, pijuču i te darove kupe. Ovo se radi da bi godina bolje rodila. Potom se po slami stere ponjava, a na nju sinija. Svi se mole Bogu, a potom se servira posna hrana sa obaveznim pasuljem.
Božić počinje iza pola noći, na malim pendžerićima starih kuća vide se svetla petrolejki. Selom odjekuju pucnji, a pjetlovi svojom pjesmom najavljuju skoru zoru. Osviće veliki pravoslavni svetac Božić.
Među prvim ustaje domaćica-majka i loži vatru. Od pšeničnog brašna mijesi česnicu u koju stavlja metalni novčić. Zatim mijesi kovrtanj, tijesto u obliku pletenice savijene u krug. Dok se česnica i kovrtanj ispeku i zora je već na pomolu. Tada majka budi decu. Svi se oblače u čiste rubine, zatim okreću ikoni i mole Bogu. Onda se postavlja sinija na kojoj su tri svijeće. Domaćin od pečenice siječe glavu i desnu plećku i stavlja na siniju. U međuvremenu domaćica servira česnicu, suvi sir, jabuka i med. Pale se svijeće i sva čeljad sjeda oko sinije. Domaćin se obraća čeljadima sa mir Božji - Hristos se rodi, a čeljad odgovaraju Vaistinu se rodi. Zatim se svi izljube. Česnica se izlomi na onoliko komada koliko ima čeljadi i pred svakoga se stavlja komad.
Domaćin uzima plećku, odvaja meso da ostane čista kost. Po predanjima plećka predskazuje sudbinu porodice u dolazećoj godini. Ako je plećka čvrsta i jaka, a zglobno udubljenje čisto, domaćin i kuća će živi i zdravi preživjeti tekuću godinu. Ako po plećki ima bijelih prutaka može biti svadbe, a ako su žuti, može biti bolesti. Ako na kobilici ostane mesa, neće biti kriza za pare. Ima ljudi koji znaju više gatati u plećku i više o svemu reći.
Onaj koji pronađe novčić u česnici, biće srećan čitavu godinu, a taj dan dužan je namiriti marvu. Po običaju neko od rodbine ili komšija na Božić dolazi u kuću, podstiče badnjak na ognjištu. To je polaženik. Izazivajući što više varnica, polaženik blagosilja riječima, Koliko varnica toliko sreće, para, prasadi, ovaca. Posle ručka i ostalih obreda, namiruje se marva. Postoji predanje da se na Božić trebaju povatati volovi u jaram i poterati da rade, da bi godina bila dobra i berićetna. Volu koji se pusti iz jarma stavlja se na rog deo kovrtnja. Kada vo mane rogom, poželjno je da kovrtanj ode što dalje, da bi godina bila rodnija. Neko kovrtanj stavlja kravama na rog. Postoji običaj da se za Božić kolje troje marve, - pored pečenice to je još bibac koji se hrani i kljuka, konačno još i pijetao. Na Božić se obično održavaju igranke ili zabave u prostoriji Osnovne škole. Prije izgradnje škole, takve igranke su održavane na meraji Košišta. Na igranke se išlo u podne, a uveče vraćalo kući.

Slama i sinija u kući nije se dizala tri dana Božića.

Mali Božić je nakon sedam dana, odnosno 14. januara po novom kalendaru, još se zove i Nova godina, a isti da je i svetac sveti Vasilije. Na mali Božić se pozdravlja sa Hristos se rodi.Taj dan se iznosi slama koja se sterala za Božić i stavlja se na voćke (kiti se) radi boljeg roda.
Krstovdan (18. januar) je prvi posni dan posle Božića. Toga dana se prije obroka izgovara Hristos se krsti.
Bogojavljenje se sveti 19. januera kao uspomena na Hristovo krštenje i javljanje Boga u vidu goluba. Taj dan se ljudi oslovljavaju sa Hristos se javi.
Uskrs - Vaskrs U Koprivni se u međusobnom razgovoru govori Uskrs, a ne Vaskrs. To je uobičajen i na ovom prostoru utemeljen naziv. Ali se za uskršnje svece svi međusobno oslovljavaju sa Hristos vaskrese i Vaistinu vaskrese.
Za uskrs počinje post uz Bijele poklade i zove se Časni ili veliki post. Uskršnji post traje sedam sedmica, a svaka sedmica ima svoje ime, - čista, pačista, krstopoklonjena, sredoposna, gluvna, cvijetna i velika. U toku posta postoje i određeni dani i sveci, koji se u narodu na određen način obilježavaju.
Sveci su u crkvenom kalendaru obilježeni crvenim slovima, i to su neradni dani, dok su Osvetice obilježene crnim slovima. Osvetice neki ljudi ne rade/svete, neki rade samo određene poslove. Radni dan se uobičajeno naziva radičak. Postoje dani koji se zavetuju, pa se kaže Ja sam taj dan zavjetan i ne smijem ništa raditi radi dece, groma, marve, vatre.
U čistoj sedmici je osvetica Teodorova subota. U pačistoj sedmici je 44 Mučenika, - Mladenci, osvetica, koju većina sveti. U gluvnoj sedmici su Blagovesti, svetac koji se ne radi, zatim osvetica Sabor Gavrilo, koji se sveti. U cvetnoj sedmici je Lazareva Subota/Lazarica, koju neke porodice slave kao Krsnu slavu. Za taj dan postoje i određeni običaji, iznosi se smeće iz kuće i pali, ne smiju se unositi drva u kuću, ne smije se češljati kosa, uglavnom sve radi zmija - da ne bi dolazile u kuću, ili nekoga ujele. U Velikoj sedmici je najveći svetac Veliki Petak. Taj dan starije osobe, a savjetuje se i mlađima, da ne puše i ne jedu sve do večere. A uoči Velikog petka održavaju se službe u crkvi. Veliki utorak se zavjetuje i ne radi se radi štete u marvi. Veliki četvrtak se zavjetuje i ništa ne radi na njivi radi leda/grada. Velika ili Crvena subota je namijenjena za bojenje jaja i spremanje jela za uskrs.
Jaja se boje crvenom bojom, zatim se šaraju pomoću voska. Vosak se rastopi na višoj temperaturi, i perom nanosi na jaje, čime se dobiju željene šare.
Uskrs se smatra kao najveći hrišćanski praznik jer je na taj dan vaskrsao Isus Hristos. Uskrs spada u hodajuće svece, jer nikada nije istoga datuma, i uvijek u nedelju.
Na uskrs se ustaje u ranu zoru. Prethodno se obave svi kućni poslovi, kao i poslovi oko stoke. Po obavljenim poslovima, kada se čeljad okupe u kući, domaćin će pozvati da se svi pomole bogu. Potom se postavlja sofra, i sjeda se za Uskršnji svečani ručak. Domaćin se obraća porodici sa Hristos vaskrese, uz odgovor Vaistinu vaskrese. Za početak ručavanja djeca imaju prednost i probiru jaja tučkove tako što čvrstinu jaja isprobavaju kucanjem o zube. I ostala čeljad prvo uzimaju jaja, a zatim ostala jela.
Djeca koja taj dan dolaze u goste, dobivsju od domaćice jaje. Ovaj praznik posebno je radostan za djecu, jer ga provode u tucanju. Djeca se okupljaju po zaseocima na raskrsnicama gdje organizuju takmičenje u tucanju. Razbijeno jaje predaje se pobjedniku. I ovde zna biti bolje snalažljivih, - neki uobliče drveno jaje, koje je teško uočiti, i tako bude pobjednik, sa najviše osvojenih jaja. Jedno od najjačih jaja kao tučak je od tote.
Uz uskršnje svece uvijek se organizuju igranke. U stara vremena su održavane po merajama pored puteva, gde je bilo i takmičenja u tucanju jaja i kod odraslih osoba, osamdesetih godina na uskršnjim igrankama koje su tada održavane u večernjim satima u sali doma u Koprivni, bila su organizovana i glavna takmičenja za najbolji tučak, uz vrijedne robne ili novčane nagrade.
U toku uskršnjih svetaca običaj je da se stariji druže i posjećuju sa komšijama i rodbinom i tako uz svečanom raspoloženju, uz meze i čašicu šljivovice provode praznik.



 Krsna slava



Najveće duhovno bogastvo za srpski narod je Krsna slava, koja je i najveći porodični praznik. Prenosi se sa pokolenja na pokolenje i taj se lanac nikad ne prekida. Sin kada se odijeli od oca počinje odvojeno da slavi krsnu slavu. Po krsnim slavama mnogi mogu naći porodičnog stabla. Neznatne su razlike u običajima slavljenja slava u Koprivni i svim oblastima Trebave, Vučjaka i Posavine.U Koprivni je bio običaj da se uoči slave ide od kuće do kuće i poziva na slavu.
Na ovaj svečani dan domaćin priprema kršnjače/prase, - za posne slave ribu krsni kolač, koljivo, koje se predhodno osvešta u crkvi, svijeću, kadionicu i tamjan. U kući na zidu sa istočne strane visi Ikona slave. Goste domaćin dočekuje na ulaznim vratima, sa poštenjem, čašicom rakije. Gosti čestitaju domaćinu krsnu slavu, i ljube se sa ukućanima. Domaćin pali svijeću, a ukućani i gosti ustaju i krste se. Potom se uzima krsni hljeb na koji se stavi malo soli, čašica rakije i koljivo. U isto vrijeme domaćica će okaditi svijeću, krsni hljeb, i sve goste. Hljeb se okreće na desnu stranu tri puta. U toku okretanja hljeba moli se Očenaš, Bogorodice Djevo, Vjeruju i molitva prije jela. Po očitavanju slave, domćin uzima krsni hljeb koji lomi sa kumom ili nekim drugim rođakom. Prije lomljenja ljubi se hljeb, a zatim i oni između sebe. Pošto se hljeb prelomi na polovinu, stave se polovice jedna na drugu, ponovo lomi i dobije se četvrtina. Domaćin diže jednu četvrtinu u yvis i kaže Ovolika pšenica bila. Zatim se hljeb lomi na manje komadiće i svaki gost dobije po jedno parče. Ostatak hljeba se ostavlja za goste sledećeg dana. Domaćin prvi uzima koljivo i daje sledećem gostu na desnoj strani. Domaćin služi goste i iz poštovanja prema svecu ne sjeda sve dotle dok gori krsna svijeća. Uz bogatu gozbu i piće orila se pjesma - Naš domaćin slavu slavi te se veseli. Slavlje je trajalo obično do zore.

U Koprivni i okolini Krsna slava se slavila tri dana – dan uoči slave, drugi dan slave je lice i to je glavni dan praznika, trećeg dana je pojutarica.
Pamti se da je u stara vremena krsna slava zvana i krsno ime. Tako pri kletvi, da bi neko dokazao istinu, govorio je krsnoga mi imena.U najstarija vremena slava se slavila za sinijom.Slavu za sinijom ispricala mi je Savka Kuzmanović (1913.).Stojko Duronjić (1856.) otac Petra i Stanka slavio je sv.Jovana za sinijom.Taj dan bila je na slavi Stojkova svastika Jovana,koja je ovo ispričala Savki.Za slavu se serviralo kršnjače,neki gulaš,pita listara,i dr.Slatkih kolača nije bilo.Rakija se pila iz zemljanog bardaka (bokala),bez čaša.Krsni hljeb je bila pšenična pogača.

Joomla "wookie mp3 player 1.0 plugin" by Sebastian Unterberg
 
Weitere Beiträge...
GRADIMO KOPRIVNU
Banner
Banner
ŠVICARSKA - BOSNA
Banner
Banner
Banner
STATISTIKA
1348092
DanasDanas148
JučeJuče575
Ova SedmicaOva Sedmica2267
Ovaj MjesecOvaj Mjesec6970
UkupnoUkupno1348092