Banner
°°° VAŠE POVJERENJE°°°°° NAŠA JE NAGRADA°°°
Banner
ZADNJE POSTAVITE SLIKE
nove slike.jpg
SRCEM ZA MODRIČU
Banner
Benutzer : 5770
Beiträge : 442
Weblinks : 16
Wir haben 24 Gäste online

********** PO ČEMU SE KOPRIVNA POZNAJE **********

image 0image 1image 2image 3image 4image 5image 6image 7image 8image 9image 10image 11image 12image 13image 14image 15image 16image 17image 18image 19image 20image 21image 22image 23image 24image 25image 26image 27image 28image 29image 30image 31image 32image 33image 34image 35image 36image 37image 0image 1image 2image 3image 4image 5image 6image 7image 8image 9image 10image 11image 12image 13image 14image 15image 16image 17image 18image 19image 20image 21image 22image 23image 24image 25image 26image 27image 28image 29image 30image 31image 32image 33image 34image 35image 36image 37

KOPRIVNO-ZAVIČAJU


Mnogima zavičaj je nepoznato, neki ga žele zaboraviti, neki otići iz njega, a neki ga vole i žele nešto više saznati o njemu. Ne postoji na karti , ali postoji u srcima ljudi koji žive u njemu.
Mi Koprivljani želimo naš zavičaj predstaviti na što ljepši način da ne bude zaboravljeno. Ono što naš zavičaj veoma krasi je bogata prošlost, ali i sadašnjost nije nešto što se smije u budućnosti zaboraviti.Pokušavamo predstaviti ono što smo do sada saznali o našem zavičaj, ali i obećavamo da ćemo se truditi da saznamo što više.
Gdje god da ste uvijek budite isti u duši,nikada se ne sramite svog zavičaja , svojih običaja, tko ste,šta ste i odakle ste,budite ponosni na svoj rodni kraj i svoje običaje .
Zavičaj trebamo čuvati i opraštati, trebamo ga voljeti i čistiti. Ne smijemo zaboraviti one koji su dali svoje živote i svoju krv za naš zavičaj i upitajmo se zašto i mi ne bi bila takvi, zašto se ne bi žrtvovala na neki način koji pomaže njemu.
Zavičaj je nešto prelijepo i nešto što nikada nesmijemo zaboraviti ma gdje god otišli. Mi nismo ni svjesni što nam on znači i što u njemu ima.
U Koprivni ima toliko dobrih ljudi, plodnih njiva, potoka, rijeka i riječica,naše crkve(vjeru), puno toga što trebamo ćuvati i voljeti.Koprivna je po mjeri svakog čovjeka i svake porodice. Sve što je potrebno imamo u krugu od najviše 10 km ,Dom zdravlja, škole, trgovine,pekare, mesnice, ugostiteljske objekte, hotel “Majna”kao i mogućnost bavljenja rekreacijom i sportovima u čistoj prirodi.Najvažnije, čist zrak i kvalitetna voda koji su jedan od preduvjeta za zdrav život. Dokaz tome je da se kod nas gnijezde rode i svake godine se ponovno vraćaju a to ipak nešto znači?.
Za svoj zavičaj trebamo dati dio sebe i dio svog poštovanja jer ga jedino tako možemo sačuvati.
Postoje ljudi koji se stide svog porijekla, jer cijeli život lažu sebe da su neke druge osobe. Postoje i ljudi koji su ponosni na svoj rodni kraj, ponosni na svoj početak života,prve korake,školu,prvu ljubav i gotovo sve prvo!

Budite ponosni na svoj zavičaj KOPRIVNU,to je Vaša lična karta!

Joomla "wookie mp3 player 1.0 plugin" by Sebastian Unterberg



Formiranje Mjesne Zjednice u Koprivnskoj Trebavi



Radi boljeg međusobnog kontaktiranja,dogovora I potreba za razvoj svoga zaseoka mještani zaseoka Trebave formirali su M.Z. na nivou zaseoka.Tako su ljudi rešavali svoje životne potrebe na daleko bolji način I postizali zavidne rezultate.

TREBAVA – KUĐENA I HVALJENA


Decenijama unazad,mnogi Koprivljani su za Trebavu,koja je jedan od pet zaselaka Koprivne,govorili da je zaostala,a da su njeni žitelji „ zaostali Trebavci“.Razlog tome se može delimično naći u činjenici da jedino Trebava nema neposrednu vezu,niti sa prugom Šamac-Sarajevo,niti sa regionalnim putem Modriča-Doboj.
Ali,nedostatak saobraćajnih veza kao i težak život u pasivnom,brdovitom kraju,nikako nije sprečio ove bistre i vredne ljude da napreduju,da se školuju i da postanu izuzetno ugledni i poštovani.Iz te takve Trebave ponikli su brojni veoma inteligentni i visoko obrazovani ljudi,kojima se i cela Koprivna mogla podičiti.Navešćemo ovde samo neke od njih.
U Trebavi je rođen svršeni bogoslov Todor Grujić (1839.-1886.),koji je službovao u koprivnskoj crkvi sve do kraja svoga života.Nasledio ga je u istoj crkvi njegov sin Vasilije (1866.-1929.),takođe njegov sin Staniša (1905.-1963.) bio prvi diplomirani pravnik svoje Trebave i Koprivne.U Trebavi je rođen i Blagoje Cvijanović prvi ljekar Koprivne,da bi ga zatim sledili Mrako i Ilija Kuzmanović,Dragica Todorović,Verica i Gordana Jović i Čedomir Jaćimović.Trebava je takođe dala i najveću ličnost ovih prostora Milana Jelića,doktora ekonomskih nauka i predsednika Republike Srpske.
Ako se malo vratimo u dalju ili bližu prošlost,shvatićemo da se ništa ne dešava slučajno.Koreni duhovnosti,bistrine uma i učevnosti svih ovih ovde pobrojanih,kao i mnogih drugih,svakako leži u bogatoj istoriji ovoga kraja i velikoj umnosti naših predaka.Na Trebavi,tačnije na granici između Vranjaka i Koprivne,na brdu Ćelija,sagrađena je prva bogomolja koja po svoj prilici datira izemđu desetog i dvanaestog veka.Bila je to crkva u obliku šatora-ćelije,pa je i ovo brdo po njoj dobilo ime Ćelija,koje se održalo do današnjih dana.
Najviše uzvišenje se zove Duga njiva,koja je postala istorijsko mesto još od Trebavske bune 1858.g.Možda je najznačajniju ulogu Duga njiva imala u toku građanskog rata (1992.-1995.),jer se sa nje rukovodilo probojem „koridora života“ za Srbiju.Na Dugoj njivi su se donosile i važne odluke vezane za stvaranje Repubilke Srpske.Trebavci su zajedno sa ostalim Koprivljanima izgradili prvu Srpsku narodnu osnovnu školu još daleke 1850.g.,a koja je bila jedina u bližoj i daljoj okolini.

Sreto Lazić

MOJA PRISJEĆANJA NA TREBAVCE


Da su Trebavci bistri i vrijedni,pokazali su to još od ranog djetinjstva.Mnogi od njih bili su djeca pješaci.Svakodnevno su pješačili kilometrima do škole,ljeti i zimi po svakom neveremenu.Nisu izostajali sa nastave niti kasnili na časove,mada je tada malo koja kuća imala sat budilnik.Govorim o preiodu do 1941.g.Bili su vrijedni đaci po učenju i primjernog vladanja,da spomenem samo neke:Stojan Pavlović-Kupres,Milan Grujić,Stana Grujić,Velemir i Niko Kuzmanović,Petra Jelić,Marko Cvijanović-Tešenić,Pero Jaćimović...
Među 80-tak đaka moje generacije (1936.-1940.) bilo je odličnih đaka,ali među njima najbolji su bili Marko Cvijanović i Petar Jelić,oba iz Trebave.Oni su bili primjer za ugled po učenju i vladanju.Za njih je učitelj govorio da im je mozak bistar ko planinski izvor.Roditelji đaka čije su kuće bile bliže školi isticali su kao uzor đake-pješake iz Trebave.Govorili su:“Dok oni (Trebavci) stignu do svojih udaljenih kuća,bi za to vrijeme možete napisati sve zadaće i naučiti ono što učitelj traži.Trebavci su i u tako otežanim uslovima i potrebi za čobanima i drugoj ispomoći u domaćinstvu slali svoju djecu u školu,svjesni potrebe da se opismene.Svi vrijedni đaci bili su uskraćeni za mnoge dječije igre svojih vršnjaka,ali nikada nisu ispoljavali mrzovolju i umor.Naprotiv,bili su druželjubivi i puni životne radosti.
Trebavci su objektivno živjeli u težim uslovima.Iako udaljeni od glavnog puta,centra sela i gradskih naselja,bez plodnih njiva,kakve su bile u dolini rijeke Bosne,vrijedni i preduzimljivi Trebavci,pored obrade oskudne zemlje,bavili su se voćarstvom-šljive i dr.Držali su goveda,ovce,svinje,koze,živinu...Imali su dobre šume koje su domaćinski koristili.Obilje hrastovog žira,omogućilo je tov većeg broja svinja i za prodaju i vlastite potrebe.U to vrijeme Jovan Jaćimović imao je najveći broj orahovih stabala u selu,a time i najveći urod oraha. Po broju bogatih i uglednih ljudi Trebavci nisu zaostajali od drugih.Takvi su bili Bogdan Grujić,Dudići,Milan Jelić,Jovan Jaćimović,braća Aleksa i Risto Kuzmanović,Velemir Lukić,Stanko Matić,Miloš Mrijanović...Svi domaćini imali su velike i lijepe kuće (za neke postoje i fotografije).
Bogdan Grujić bio je veliki zaljubljenik svoje Trebave.I kad je kupovao begovo imanje,posle I svjetskog rata,on se nije preselio dole pored glavnog puta.Jedini on imao je plaćenog kvalifikovanog baštovana (Šima Frank),koji se bavio gajenjem povrća za tržište.Bogdan je bio jedan od najuglednijih i najnačitanijih ljudi u Koprivni.Imo je bogatu i vrijednu zbirku knjiga,sačuvanu još od svojih predaka.Bio je aktivan u društvenom životu u vijrmr Kraljevine Jugoslavije.U porodici Bogdana Grujića nosila su se građanska odijela kako se to tada govorilo.Stana Grujić,kćerka Bogdanova,samo je ona od Koprivljanki nosila haljinu,a ne narodnu nošnju.Osim nje samo su djevojčice ciglara i šumara koje nisu bile Koprivljanke,dolazile u školu „varoški obučene“. Braća Kuzmanovići i njihovi sinovi školarci,nosili su fine kožne rance koji su bili praktični,jer ne propuštaju vodu kada pada kiša ili snijeg,za razliku od suknenih seljački torbi.Ja u šali kažem da su Kuzmanovići preteča današnje mode mladih koji nose rance-ruksake.
Blagoje i Vaso Marijanovići iz Trebave bili su izuzetno lijepi,stasiti,uredni i pristojni mladići.Za njih se ne bez razloga govorili da imaju gospodski izgled kao takvi bili su omiljeni,naročito kod djevojaka. Trebava i brdski predjeli Koprivne nekad su bili naseljeniji od ravničarskih.To je uzrokovano istorijskim okolnostima.Naime,ljudi su se nerado naseljavali u dolini Bosne,jer su tuda često prolazile različite vojske,činile zulum i pustošenja.U prilog tome,Dušan Mlićević (1896.-1990.) iz Koprivne prenosi kazivanje svog oca,da je u vrijeme gradnje makadamskog puta Doboj-Modriča 1893.g.,uz taj put bilo smao tri kuće od Adarske kuće do Osoja.Bile su to kuće Radovana Radovanovića (Triše) na skretanju za Brgulu,kuća Dušana Milićevića (i danas postoji),te kuća Vase Lazića kod mosta na Velikoj Rijeci.
U prvom svjetskom ratu neki Trebavci su bili Solunski dobrovoljci.Pomagali su braći Srbima da se oslobode i stvore novu državu.Bili su aktivni i Trebavci kao članovi Sokolskog društva,dobri lovci...Tokom II svjetskog rata zbrinuli su us vojim kućama mnoge izbjeglice.Za njih se može reći,kao i za ostale Koprivljane,da su se držali one narodne:“Dobro se dobrom vraća“.U očevoj kafani često sam slušao zanimljive priče pametnih ljudi iz Trebave o mnogočemu.Za moje dječačko shvatanje najinteresantnija je bila priča Jovana Jaćimovića (1880.) o Trebavskoj buni i Hajdučki izvor ispod Duge njive i Borika,oko koga su kaže on,u neka davna turska vremena sastajali hajduci koji su se krili po Trebavskim šumama.
Iz svega navedenog vidi se da su Trebavci oštroumni,odvažni,vrijedni i plemeniti ljudi,što je odlika svih gorštaka.Trebavci ni u čemu nisu zaostajali za drugima.Naprotiv,u mnogočemu su prednjačili.To su oni potvrdili i u posleratnom razvoju.
Da je Trebava nepresušni izvor učenih i nadarenih ljjudi,dokazao je to i maldi pjesnik novijeg vremena-dijete Trebave,Milisav (Marka) Đurić,koji je privrženošću i ljubavi prema svome rodnom kraju na dar poklonio svoje patriotske rodoljubive pjesme.

Joomla "wookie mp3 player 1.0 plugin" by Sebastian Unterberg
 
GRADIMO KOPRIVNU
Banner
Banner
ŠVICARSKA - BOSNA
Banner
Banner
Banner
STATISTIKA
1336711
DanasDanas289
JučeJuče572
Ova SedmicaOva Sedmica861
Ovaj MjesecOvaj Mjesec10819
UkupnoUkupno1336711