VRIJEME PROLAZI ZAPISANO OSTAJE STARTSTRANICA -O KOPRIVNI O KOPRIVNI Istinite Seoske priče i legende 4 - 4
Banner
°°° VAŠE POVJERENJE°°°°° NAŠA JE NAGRADA°°°
Banner
ZADNJE POSTAVITE SLIKE
nove slike.jpg
SRCEM ZA MODRIČU
Banner
Benutzer : 5770
Beiträge : 452
Weblinks : 16
Wir haben 25 Gäste online

********** PO ČEMU SE KOPRIVNA POZNAJE **********

image 0image 1image 2image 3image 4image 5image 6image 7image 8image 9image 10image 11image 12image 13image 14image 15image 16image 17image 18image 19image 20image 21image 22image 23image 24image 25image 26image 27image 28image 29image 30image 31image 32image 33image 34image 35image 36image 37image 0image 1image 2image 3image 4image 5image 6image 7image 8image 9image 10image 11image 12image 13image 14image 15image 16image 17image 18image 19image 20image 21image 22image 23image 24image 25image 26image 27image 28image 29image 30image 31image 32image 33image 34image 35image 36image 37

 

Istinite Seoske priče i legende

 

Po sadržaju su međusobno veoma različite, od anegdota i šaljivih priča do normalnih zbivanja i događanja u seoskoj svakodnevnici. Ima među ovim pričama i takvih koje su očito mitskog porekla, nastale u dalekoj prošlosti.

NOVČANIK U POCIJEPANOJ ODJEĆI

Đorđa Nekić živeo je u kući daščari,sa zemljom umjesto poda.Odao je veoma lošeg i pocijepanog odijela.Često sa kraćom nogavicom.Ali je trgujući sa stokom imao veće sume novca.Na pijaci je teško mogao uraditi pazar sa nekim jer mu niko nije vjerovao da ima novaca.Malo popit jedne prilike pored ceste legne Đorđa sa prostrtim kaputom.Probudivši se krene kući,a kaput sa novčanikom punim para zaboravi.Sledeći dan naiđe putar pa lopatom one rite sa puta (kaput) baci u živicu.Ubrzo naiđe Đorđa i uz pomoć putara pronađe svoj kaput sa parama.

Ispričao Petar Despotović.

 

OD' TI PUN'CA DA MI ZAPJEVAMO

Došla punica u kuću Bože S. Duronjića radi konflikta između njene kćerke Grozdane i zeta Bože.Željela je ona sve najbolje da izgladi odnose,no Božo je često puta bio malo više „pod gasom“,uglavnom radi nekih loših poteza od strane supruge Grozdane.Božo je prema svojoj punici imao korektne odnose i poštivanja.Toga momenta,a malo više popit da bi dokazao da je greška na strani supruge on je punicu zagrlio govoreći:“Od' ti pun'ca da mi zapjevamo,a ja svojoj ženi j . . . . mater“.

Po kazivanju Živka Duronjića.

AJMO NA TVOJE DOBRO

Boško Todorović (1882.) visoko je kotiran po inteligenciji i imanju (posjedu).Dođe ti Boško pijan kući a žena Savka po običaju započne kritiku,kako svi ljudi koji ne piju imaju svega mnogo više,u odnosu na njih.Tada će Boško uzeti ožeg žere i poći da „zapali“ kuću govoreći:“Kada ovde ništa nemamo kod mene ajmo na tvoje dobro“.Plašeći se Savka je molila Boška da odustane od svoje namjere jer u suštini njeno imanje bilo je ništavno.

 

Nema više rakije

Slavio Blagoje Damjanović krsnu slavu i donosio u olbi rakiju iz podruma. Kako bure nije bilo veliko, a gosti se zadržali duboko u noć, rakije nestade, pa kad donese poslednju olbu, domaćin izjavi jebte se, nema više rakije.

PJESMA BEZ RIJEČI I KAJDE (MELODIJE)

Branko P. Kostadinović bio je poznat kao veoma dobar pjevač izvornog melosa,dok je Spasoje Petrović Lepir imao samo glas bez ikakvog znanja melodija.Zagrli Spasoje Branka pa počne zavijati kao vuk,misleći da će Branko to popraviti riječima pjesme i melodijom.No Branko više radi šale prihvati Spasojevo zavijanje.Tada će Spasoje reći Branku:“Stani,ja sam budala a ti si veći od mene“.

Ispričao Slavko B. Kostadinović.

 

SUROVI I NESAVJESNI SVEKAR

Oženio se sin Novaka Kuzmanovića Stanko.Djevojka iz ugledne i poznate porodice Gospa Lukić „cura na glasu“.Živjeli su Gospa i Stanko i stanovali u zajedničkom domaćinstvu Novaka Kuzmanovića.Stiže Stanku poziv za vojsku a u to vrijeme po drvenim običajima Gospa je dužna čekati svoga muža iz armije bilo pod kakvim uslovima.Tada Novak donosi nesvakidašnju odluku i snaju Gospu odvaja u stari podrum (prostrija pod kućom).U toj prostoriji neprekidno je ležala voda oko 20 cm.Gospa je svoj krevet smjestila na kraju prostorije suprotno od vrata,a da bi došla do kreveta stavila je neke drvene kladiće (podbačke) i preko njih naredala dasku.Ležeći tako u svom krevetu djelovalo je kao da leži u čamcu.Nakon izvjesnog vremena na intervenciju brata Nede prebačena je u prostorije pušnice (sušnice za voće) gdje je opremila prostoriju i tako je u toj suvoj prostoriji doživjela svoj komfor.Radila je toga vremena kod tuđih domaćinstava danju i noću,obezbijedila dovoljno hrane za život,odijela i druge potrebe.Dočekala je ona svoga Stanka iz armije i zajednički stvorila život za sretnu porodicu.

 

Suve šljive

Stanko Radovanović iz Brgule, vojnik austrougarske vojske, leči se u jednoj bolnici u Austriji. Uz druge lijekove daju mu svakog dana i po jednu suvu šljivu. Jednoga dana Stanko upita doktora šta to suva šljiva liječi, a doktor reče stomak. Tada Stanko izjavi doktoru da on ima kod kuće pune korpe suvih šljiva. Doktor se ljutnu, pa što si onda meni dolazio?

 

Nikad veselije zadušnice

Brojno društvo prijatelja i rodbine se sakupilo na zadušnice, pa kako se podosta pilo i vreme odužilo, jedan broj prisutnih posle dobre večere i nešto više popijene rakije još i zapjeva. Ipak je došao i rastanak, pa idući kući čuo se i komentar vala, retke su ovako vesele zadušnice.

Ispričao Drago R. Jevtić-Vranjak.

 

Postoji jedan broj priča čije je poreklo i sadržaj mitski, legendaran. NJihovo postojanje u selu pokazuje mnogo toga, - istorijsko pamćenje, srpsko i slovensko poreklo,  pa čak i pripadnost velikom indoevropskom stablu raznih naroda, nekadašnjem mnogobožačkom svetu i konačno hrišćanstvu.

 

Kako su Bjelkići - Lazići došli do bogatstva

Već u drugoj polovini 19. veka rod Lazića u Koprivni se izdvajao bogatstvom, što su u prvo vreme njive, a potom od kraja 19. veka i druga nepokretna imanja. U selo dolaze u prvoj polovini 17. veka iz Krajine, sa Kupresa kao Bjelkići, a kasnije su Lazići.

Poreklo bogatstva legenda tumači preuzimanjem dobara od nekakvog Šabana, koji je posedovao velike komplekse zemljišta pa i danas postoje potesi Šabanovača. Legenda hoće da je to stranac odnosno čovek nesrpskog roda. Za nekakav praznik on sa brega poziva Boga na večeru. U sumrak se pred vratima njegove velike kuće pojavljuju dva uboga prosjaka. Šaban nije zadovoljan ovakvim gostima, očekujući dolazak Boga. Čini veliki grijeh odbijajući sa kućnog praga prosjake. Oni odlaze, a utočište, - večeru i prenoćište nalaze u siromašnoj kući Bjelkića. Primljeni su sa poštovanjem ljudskog dostojanstva iako su prosjaci, dele večeru sa brojnom čeljadi i prenoćište u sirotinjskoj kući. Već tokom večere domaćin je bio sumnjičav, jer mala količina hrane koju je imao i izneo na sto, nikako ne nestaje iako su već svi za stolom siti.

Iza toga stiže Božja pravda pa kroz jedan vremenski period bogatstvo Šabanovo prelazi na Bjelkiće. Priča sadrži brojne detalje iz vremena kada su božanstva zemljom hodala i među ljude zalazila.

 

Alka za vezivanje lađa na brdu Spletena Lipa

Opšte poznata je priča po čitavom Balkanskom poluostrvu, kako na obično najvišim kotama u jednom kraju, postoji željezna velika alka pričvršćena za stenu. Po legendi nekada davno tu su vezivane lađe. Vrlo česte su takve priče. Naivno je bilo iskustvo pisca ovog članka iz studentskih dana kada je molio jednog starca da ga povede do stene na kojoj je alka, jer je starac govorio kako je alku rukom doticao. U danu zajedničkog polaska, starac je nesigurnim glasom izjavio kako alku nije video, već je samo još od detinjstva slušao da ona postoji. U trebavskim selima Paležnici, Osječanima, Koprivni, Skugrićima i drugim, alka veruju da postoji na Spletenoj Lipi, i da su nekad za nju galije vezivane.

 

Obri - i - i - -

U selu je običaj da kada se koristi uzvik koji treba da se čuje sa brda na brdo onda je taj uzvik obri - i - i - -, što znači vikati najjače moguće.

U istočnoj Hercegovini i Crnoj Gori kao i na jugu Srbije, za posebno jako vikanje, kaže se obrovski vikati. Očita je sličnost između povika obri i obrovski vikati. Sada je potrebno skrenuti pažnju da kod nas postoje i naselja Obri, Obrovac.... U pitanju je sećanje i trag na narod Avara, koje su Sloveni zvali Obri. To su nomadska plemena koja su držala u pokornosti Slovene pri doseljavanju na Balkan. NJihovog jarma Srbi i druga južnoslovenska plemena oslobodili su se iza 626. godine posle avarskog poraza pri opsadi Carigrada. U tradiciji i predanjima Srba zapamćeni su kao silnici i nosioci nasilja. Otuda i za snažno, jako vikanje se kaže obrovsko, a sam uzvik je obri.

Joomla "wookie mp3 player 1.0 plugin" by Sebastian Unterberg
 
GRADIMO KOPRIVNU
Banner
Banner
ŠVICARSKA - BOSNA
Banner
Banner
Banner
STATISTIKA
1450561
DanasDanas217
JučeJuče391
Ova SedmicaOva Sedmica2713
Ovaj MjesecOvaj Mjesec8688
UkupnoUkupno1450561