Banner
°°° VAŠE POVJERENJE°°°°° NAŠA JE NAGRADA°°°
Banner
ZADNJE POSTAVITE SLIKE
nove slike.jpg
SRCEM ZA MODRIČU
Banner
Benutzer : 5770
Beiträge : 435
Weblinks : 16
Wir haben 47 Gäste online


PEČALBA-GASTARBAJTERI-JUGOŠVABE "STRANCI iz našeg ZAVIČAJA"





Odlazak ljudi iz ovog kraja na rad u inostranstvo odvijao se od davnina. Takav proces uslovilo je više razloga. Prije svega siromaštvo, bijeda i nemogućnost bilo kakve zarade.

Mahom su stanovali u barakama. Hranili su se skromno. Da bi što uštedili, odricali su se svega. Zato, mnogo ih je umiralo od posljedica teškog rada. Mora se znati da mnogi nisu uspjeli da dovoljno zarade ili da nekako sakupe novac potreban za povratak, a bilo je i onih koji su našli svoje mjesto u novoj sredini i dobro se uklopili ("snašli").
Takvi, svojim velikim radom i odricanjem obezbijedili su usjeh i napredak u novoj domovini (postali su uvaženi i cijenjeni), međutim, takvih je, ipak, manji broj. Iseljenici koji su se vratili svoju ušteđevinu ulagali su u stvaranje ekonomske osnove za budući život sebi i svojoj porodici.
Kupovali su zemlju, gradili nove ili dograđivali stare kuće. Tako, oformili su domaćinstva sposobna za život.
Uz to, pokrenuli su poslove i otvorili brojne radnje. Njihov izbor, uglavnom, bila je trgovina, ugostiteljstvo, zanastvo i zemljoradnja. Neki među njima nisu ostali na samo u jednom poslu. Na primjer, uz trgovačke poslove, bavili su se i ugostiteljstvom i zemljoradnjom.
Naravno, bilo je i onih koji su se postavili u duhu svoje prethodne porodične tradicije. Kupujući nove, kvalitetnije parcele, bavili isključivo zemljoradnjom i stočarstvom, kao svojim osnovnim i trajnim opredjeljenjem.
Činjenica je da su izostala veća gastarbajterska ulaganja u neke proizvodne kapacitete, premda se znade da su mnogi, kao uspješni ljudi, vani zaradili goleme novce i da im ne manjka zavičajnosti. Zašto ipak u zavičaju ne žele investirati svoje ušteđevine?
Neki su se povratnici opekli ulaganjem ušteđevine prije i poslije zadnjeg rata. Imali su dobre poslovne ideje, ali nisu mogli ni pretpostaviti količinu ovdašnje neorganiziranosti u strukturama vlasti, birokratiziranja i zavisti domaćeg naroda na nečiji uspjeh. Mnogi su ubijeđeni da se jako malo promijenilo u tom smislu do današnjeg dana.
Samo da se zna :- većina zarađuje taman toliko da plate račune, i da se kredita boje kao đavola. Da pare trošimo baš toliko koliko ih i zarade, dok uporno odgovaraju sa NE beznadežnim podgovaračima za dizanje kredita koji ti se ljubazno predstave preko telefona, na ulicama ili kroz pisma koja dobijam na kućnu adresu, i uporno ubjeđuju da to baš ništa ne košta! Uvjeravamo ih da ja ne trošim jer nam je dosadno, i da imamo strpljenja dok ne skupimo za novi kuhinjski sto i vitrinu, da nam njihove usluge nisu potrebne i da ne pratimo modu potrošačkog debila!
Zatim kako to shvatiti: kako zemljaka gotovo i da nema, jer sada su svi iz mnogobrojnih jugoslovenskih zemalja zemljaci nekim svojim zemljacima, a da je potrebno samo neko jednostavno čeljade sa kojim bih podijelili svoje nade, strepnje i težnje, ljutnje i more. Sa kojim bih umjesto marke automobila kojeg posjedujem, stambenog objekta u kome živim i grandioznosti turbo zviezda, raspravljala o sreći i tugi, ljubavima i mržnjama. Dali je za shvatiti zašto se djeca najavljuju kada dolaze u posetu svojim roditeljima, zašto su im odnosi kao naši odnosi sa komšijama, zašto šetaju i više vole kučiće od sopstvene unučadi i zašto jedu nemašovitu i neukusnu hranu pored toliko specijaliteta nacija koje su sa sobom doniele svoj jelovnik, raznovrsnih proizvoda u prodavnicama koji su dostupni i sijaset TV programa o kulinarstvu! Pokušavmo da saznamo zašto tako lako odustaju od braka, zašto porodica kao institucija slabi, zašto je egoizam nadvladao altruizam i zašto samoljublje i samoživost dobijaju na cijeni???
A kad se dođe u zavičaj slika je sledeća!
Došli gastarbajteri, na cestama i parkiralištima auti stranih registracija, trgovine i kafići puniji nego obično, livade i igrališta prepuna djece, čak i u zaseocima gdje tokom ostalog dijela godine nema ni jednog djeteta.
Kako ubiediti ljude da su naše njive, raspjevane grlice na olucima naših kuća, uzvici i pozdravi mještana po selu ljepši i bolji od bilo kojeg „Inostranstva“!
Zavičaj...zavičaj u srcu!?
Velika je stvar i činjenica što su mnogi ovdje sagradili kuće i tu koriste godišnje odmore. To znači da svake godine investiraju u popravke i održavanje kuća, jer, to sami priznaju, ovdje im je godišnji odmor najdraže provesti.
Mnogi će kazati da je u prije ratnom vremenu bilo više kontakta s gastarbajterima nego danas. Doduše, bila je to lažna briga, ali su se organizirali skupovi na kojima su iznošeni problemi. Sada nema ni toga. Naprotiv, čak većina ljudi sa zavišću govore o gastarbajterima, imputirajući im silu, manjak domoljublja, sklonost asimilaciji...
Treba iskoristiti njihovu sklonost zavičaju, umjesto priče kako su to svjetski mangupi koji bi nas nasamarili. Ako su ljudi najveći kapital, a jesu, onda Koprivna ne bi trebao imati problema. Nažalost, u Koprivn su se našli sitni taktičari kojim smetaju oni što su u svietu uspjeli.
Većina ih s ponosom tvrdi: sve će to biti dobro kada dođe vrijeme za to. A vrijeme prolazi.

Joomla "wookie mp3 player 1.0 plugin" by Sebastian Unterberg
 
GRADIMO KOPRIVNU
Banner
Banner
ŠVICARSKA - BOSNA
Banner
Banner
Banner
STATISTIKA
1289723
DanasDanas52
JučeJuče493
Ova SedmicaOva Sedmica1006
Ovaj MjesecOvaj Mjesec10991
UkupnoUkupno1289723