VRIJEME PROLAZI ZAPISANO OSTAJE STARTSTRANICA -O KOPRIVNI O KOPRIVNI Tradicionalna porodica Koprivne :Jakovljević
Banner
°°° VAŠE POVJERENJE°°°°° NAŠA JE NAGRADA°°°
Banner
ZADNJE POSTAVITE SLIKE
nove slike.jpg
SRCEM ZA MODRIČU
Banner
Benutzer : 5770
Beiträge : 442
Weblinks : 16
Wir haben 23 Gäste online

********** PO ČEMU SE KOPRIVNA POZNAJE **********

image 0image 1image 2image 3image 4image 5image 6image 7image 8image 9image 10image 11image 12image 13image 14image 15image 16image 17image 18image 19image 20image 21image 22image 23image 24image 25image 26image 27image 28image 29image 30image 31image 32image 33image 34image 35image 36image 37image 0image 1image 2image 3image 4image 5image 6image 7image 8image 9image 10image 11image 12image 13image 14image 15image 16image 17image 18image 19image 20image 21image 22image 23image 24image 25image 26image 27image 28image 29image 30image 31image 32image 33image 34image 35image 36image 37





 

"Tradicionalna porodica Koprivne :Jakovljević"



Najveći broj rođene djece, ukupno sedamnaestero imao je bračni par Risto i Ruža Jakovljević iz Brgule.


1.Novak rođ. 7.11.1923.
2.Stoja „ 2. 3.1925.
3.Svetozar „ 1. 8.1926.
4.Rosa „ 17.2.1928.
5.Bogoljub „ 9. 3.1929.
6.Milorad „ 14.6.1930.
7.Radoje „ 28.6.1932.
8.Danko „ 13.3.1934.-1937 (umrlo)
9.Radojka „ 27.3.1935.-1936.(umrlo)
10.Stanojka „ 2.4.1937-1937.(umrlo)
11.Đorđa „ 6.5.1939.
12.Ljubomir „ 10.3.1941.
13.Bosiljka „ 1.3.1943.
14.Smiljka „ 25.1.1945.
15.Simeun „ 24.2.1948.
16.Nedeljko „ 25.4.1950.
17.Umrlo ne kršteno bez imena



Ispovijest Bogom blagoslovene žene:
„Sedamnaestero djece sam imala,
do sedamanaest nisam brojat znala.“



» Poštovanje je stvar odgoja, ali ne bilo kakvog odgoja ! «




Dvanaesto dijete Riste i Ruže - Ljubomir sa suprugom Jelicom jos uvijek rado odlazi na kućište gdje se rodilo od 1923 do 1950 te 17-ero djece. Ponosno sa svojim konjem izađe na kućište podkupi šljive,ubere zdravog voća te obiđe predivno Jakoljevića brdo i na svoj način motiviše unuke da nezaborave gdje je djed sa braćom i sestrama živio.
» Poštovanje je stvar odgoja, ali ne bilo kakvog odgoja ! « bile su prve riječ djedai Ljubomira.
Ne morate biti naj-nešto da bi vas se poštovalo. Ne morate biti ni naročito potkovani skolom, ni posebno odlikovani. Važno je biti ono što želimo da nam djeca budu. Vrline se daju izgraditi ako postoji volja. Najveća briga svakog roditelja je da se djetetu nešto ne dogodi. Živimo u svijetu u kojem iza svakog ugla vrebaju opasnosti i izazovi, koji mogu pogubno djelovati na naše mališane.
Porodica je gotovo nerazmrsiva mreža odnosa: muž-žena, roditelji-djeca, muž i žena – djedovi i bake, unuci – djedovi, pa onda još pojedinačni, pa unakrsni odnosi, pa onda međusobni utjecaj pojedinih odnosa... veoma složen sistem... Iako ih ima koji problem ozdravljenja porodici uspoređuju s onom dilemom: što je starije – koka ili jaje? tj. treba li krenuti od djece ili od roditelja? Ako ovome dodamo zahtjev da iz porodica treba izići ne samo zdrav i odnjegovan ljudski organizam nego puno više – skladna i zrela ljudska osoba, onda je jasno kolika je zadaća svake, a posebno kršćanske porodice smatra Ostoja.
Zapravo i ne znam kako da krenem, od kuda..zbunjen je Zoran, neizmjerno sam zahvalan na svemu mojim roditeljima... zahvaljujući kojima sam došao na ovaj svije; koji su me naučili prve riječi, prve korake, vidjeli moj prvi osmjeh.. Kako da riječima zahvalim na svemu što su učinili za mene i brata, kako da im riječima zahvalim što su mi ne samo roditelji nego i prijatelji kojima mogu reći sve, koji će me uvijek saslušati i dati mi savjet..
Roditeljstvo je jedna od najljepših, ali ujedno i najtežih uloga u životu. Od trenutka kada preuzmemo tu najvažniju životnu ulogu susrećemo se s raznoraznim problemima, nedoumicama, pitanjima …. Naša je obveza i dužnost takve probleme na vrijeme prepoznati i pravilno reagirati. To nije uvijek lako i često je potreba pomoć stručne osobe koja će nam ukazati kako se pravilno postaviti u odgoju i ponuditi nam adekvatna rješenja.
Vjerujem da je cilj svakog roditelja odgojiti sretnog i zdravog čovjeka počela nam pričati baba Jelica (rođena Kojić iz Vranjaka).
U različitim fazama djetetovog razvoja pojavljuju se različiti problemi: dječja ljutnja i agresivnost, usvajanje higijenskih navika, polazak u školu, učenje, problemi s koncentracijom, izlasci, nepoštivanje pravila, razgovor s adolescentom, prijatelji, laži, strahovi i sl.
Skladni porodični odnosi njih ima svaka porodica koja predstavlja zajednicu ravnopravnih osoba u kojoj roditelji vode porodicu, a djeca se u njoj odgajaju, u prvim godinama života, majka je primarni oslonac u odgoju, ali se ne smije umanjiti ni uloga oca, njihovom međusobnom suradnjom zasnovanoj na majčinoj toplini i očevoj čvrstoći odgojnog djelovanja, može se porodici dati obilježje prave zajednice, potpuna porodica može lakše ostvariti odgojne zadatke.
Djeca uživaju brigu, ljubav i razumijevanje roditelja, upoznaju ulogu majke-žene i oca muškarca, a što je neophodno za njihovu identifikaciju i pravilan emocionalni, socijalni i moralni razvitak, kako djevojčica tako i dječaka. Stoga, komunikacije uvijek ima, stalno komuniciramo, važno je da budemo svjesni koje poruke šaljemo drugima, ali i da možemo prepoznati koje su poruke nama upućene. Svi znamo da se i bez riječi svađamo, mirimo, podržavamo, surađujemo, stvaramo saveze i sl., razgovarali mi o tome ili ne.
Iz onoga što vide djeca uče što znači razgovarati, kako se rješavaju problemi te upijaju osjećaj sigurnosti ili, s druge strane, osjećaj nesigurnosti koji će pridonijeti oblikovanju njihove ličnosti i povjerenja prema okolini. Kako djeca ovise o odraslima i nemaju mogućnost izbora, živeći u stresnoj i nepredvidljivoj atmosferi, postaju, mogli bismo reći, i zatočenici odraslih jer ne mogu recimo napustiti porodicu (djeca ne, tinejdžeri već da!), a nemaju moć promijeniti odrasle. Stoga se trude pronaći načine kako da prežive.
Na sve ovo moramo dodati da snajke u Jakovljevićima složno i spuno ljubavi dadoše i svoje mišljenje o djedu Ljubomiru i baki Jelici.
U mnogim kulturama bake i djedovi u životima unučadi nikad prije nisu imali tako važnu ulogu kao danas. A vrijedi i obratno: za starije osobe kontakt s unučićima ima sve veće značenje.
Današnje bake i djedovi ne samo da žive dulje od generacija prije njih nego su i zdraviji, obrazovaniji i imućniji. Da u odnosu među generacijama upravo zdravlje ima presudnu ulogu.
Prema tome vrijedi: što su baka i djed zdraviji (ne mlađi), to je snažnija njihova veza s djecom njihove djece. I zato postoji jednostavan razlog: veza s potomstvom nije samo izvor sreće i zadovoljstva, porodica je naj vece bogatstvo.
Srećni Ljubomir i Jelica danas s ponosom još uvijek u jednoj kući žive sa sinovima Ostojom i Zoranom.Ta ljubav među braćom govore i imena djece : Ostoja i supruga Mirjana imaju sina Zorana (po stricu Zoranu) i Slavka (ime Ostojinog i Zoranovog pok.brata),Zoran i Biljana imaju sinove Ostoju (po stricu Ostoji) i Ljubomir (djedovo ime) i kćer Marijanu.

Sjetimo se one stare poslovice koja kaže :


"Sve sretne porodice nalik su jedna drugoj, svaka nesretna porodica nesretna je na svoj način"

Joomla "wookie mp3 player 1.0 plugin" by Sebastian Unterberg
 
GRADIMO KOPRIVNU
Banner
Banner
ŠVICARSKA - BOSNA
Banner
Banner
Banner
STATISTIKA
1336711
DanasDanas289
JučeJuče572
Ova SedmicaOva Sedmica861
Ovaj MjesecOvaj Mjesec10819
UkupnoUkupno1336711